O školi
Aktom o osnivanju Skupština općine Zadar određuje MIOC za nositelja prirodoslovno-matematičkog srednjoškolskog obrazovanja u općini i zadarskoj subregiji. Reformom srednjeg školstva Republike Hrvatske MIOC-i se ukidaju i postaju prirodoslovno-matematičke gimnazije. U našoj Školi taj prijelaz je gotovo bezbolno izveden zbog velike srodnosti nastavnih planova i programa bivšeg MIOC-a i tadašnje prirodoslovno-matematičke gimnazije. U prosincu 1992. g. Ministarstvo prosvjete, kulture i športa Republike Hrvatske odobrilo je da gimnazija pod imenom Franje Petrića odgaja i obrazuje hrvatsku mladež u prirodoslovno-matematičkoj struci, potvrdivši tako odluku Skupštine općine Zadar od srpnja 1992. g. Od školske godine 93./94. u školi se učenici obrazuju i u programu opće gimnazije. Franjo Petrić je jedan od najoriginalnijih prirodoznanstvenika i filozofa 16. stoljeća. Rođen je 25. travnja 1529. g. u Cresu. U Padovi studira medicinu i filozofiju, da bi 1577. g. prihvatio profesuru na katedri za Platonovu filozofiju Sveučilišta u Ferrari. U tom značajnom središtu znanosti i umjetnosti tiskano je i njegovo životno djelo "Nova i sveopća filozofija".
Za nas je izuzetna čast nositi ime tog hrvatskog i svjetskog velikana misli. Založit ćemo se da svojim radom opravdamo iskazanu nam čast. |
Odlukom Skupštine općine Zadar sadašnja Gimnazija Franje Petrića utemeljena u rujnu 1986. g. pod imenom Matematičko-informatički centar odgoja i usmjerenog obrazovanja Zadar, skraćeno MIOC. Škola nastaje spajanjem informatičkih razrednih odjela dotad u sastavu Tehničkog školskog centra (TŠC) i Centra "Juraj Baraković".
1591. g. odlazi u Rim gdje preuzima katedru za Platonovu filozofiju. Bavi se problemom mikrokozmosa i makrokozmosa, geometrijom, retorikom, teorijom umjetnosti, metodologijom povijesti itd. Jedan je od najslobodnijih mislilaca svog vremena čija je filozofija imala uzor u Platonovom i Plotinovom filozofiranju. Osebujan i dosljedan monist, stoji na prijelazu duhovnog preobražaja svijeta, suprotstavlja se tradicionalnoj prošlosti i sadašnjosti. Bori se za autonomiju znanja i slobodu mišljenja, hrabro kličući "A CIJELI JE OVAJ NAŠ SVIJET-SUDIONIŠTVOM U SVJETLOSTI I VIDLJIV I LIJEP". Svoj buran i stvaralački život završava u Rimu veljače 1597. g., gdje je i sahranjen.